Holidays

Eto došao nam je i Božić. Je li sam jedina koja misli kako vrijeme leti kao ludo. Jedan tren je ljeto, a već drugi zima.
Sad sam na praznicima. Napokon malo odmora od škole i napokon mogu nešto pročitati. Možete li vjerovati da nisam imala vremena ništa pročitati za vrijeme škole? Ovo vam je živi dokaz da je srednja naaporna. Kad smo već kod knjiga... U Hrvatsku je došla Oksa Pollock 4 dio pa je sutra idem posuditi :D
Da, još jedna lijepa vijest. Uspjela sam skupiti novce te kupiti novi mobitel, pa sam sretna ko nova godina...


2014 završava za tjedan dana. Pa dosta toga se promijenilo, ja sam se promijenila. Čudno je reći, no što sam starija sve više i više shvaćam kakvi su ljudi zapravo.


Što još reći? Sretni vam blagdani i provedite vrijeme sa svojom obitelji jer nitko vas neće voljeti više nego vaši b.


Vaša -A

Istina o Melody Browne

Pisac:Lisa Jewell

Izdavač:Znanje

Broj stranica:323

Sadržaj:Kada je Melody Browne bila djevojčica, vatra je poharala njezin obiteljski dom i njezino sjećanje - Melody se ne sjeća ničega prije svog devetog rođendana. Sada, u ranim tridesetima, živi u malom stanu u središtu Londona sa svojim sedamnaestogodišnjim sinom. Zadovoljna je sa svojim životom sve dok se jedne večeri ne nađe na nastupu poznatog hipnotičara. Nakon što se povratila iz nesvjestice, sjećanja su počela navirati i natjerala ju da preispita sve što je mislila da zna o sebi…

Ovo je defintivno jedna od mojih dražih knjiga koje sam pročitala. Od prve stranice sam bila očarana njome da sam je pročitala za manje od dva dana. Napisana je toliko dobro, s tako dubokim osjećajima da mislite kako je to istinita priča i stvarna osoba. Većina likova ima jaku osobnost iz stranice u stranicu. Također mi se dopalo kako je spisateljica iskombinirala prošlost i sadašnjost, točno u pravom trenutku. Neki ovu knjigu zovu  ''chick-lit'' no vjerujem da nisam jedina kada kažem da je puno više od toga. Priča je realistična, s odlično osmišljenom radnjom. Spisateljica je stvorila lik neovisan o drugima. Kroz knjigu osjetite tugu i okrutnost života i svijeta, ali u isto vrijeme saznate koje su vrijednosti života. 

Ono što mi se u knjizi recimo najviše svidjelo je dio u kojem Melody čita pismo svoje prave majke. Dok sam ga čitala smijala sam se i plakala u isto vrijeme. Stvarno sve pohvale!

-A

Par riječi

Stvarno ne mogu vjerovati da škola traje 2 mjeseca (skoro tri). Vrijeme ono leti. Još uvijek se sjećam onog kobnog prvog dana ko' da je jučer bio. Start u školi bio mi je ne baš bajan. Dosta loših ocjena, ljutnja roditelja, zabrana na laptop i eto sad mi već ide bolje, da ne ureknem. Jedna loša vijest, škola završava dan prije badnjaka. Mislim stvarno, dan prije badnjaka???  Uopće nije kul....
Skupljam novce za novi mobitel (Nokia Lumia 625). Da da znam, neki će reći kako glup mobitel, ali meni se sviđa te sam iz prve ruke saznala da je odličan. Skupila sam dosta para, a do Božića ću taman imati točnu količinu. :)  Prije mjesec dana TVD je počeo.  Vrate Damona iz mrtvih i onda ga se Elena uopće ne sjeća?? *Le -A is soo pissed of!  Također, jedva čekam PLL 13 epizodu. Vjerujem da nisam jedina koja očajnički želi saznati tko je -A? Negdje sam pročitala da je Marlene King rekla da nećemo morati čekati još dugo...
U ovih par mjeseci dugo nisam uzela ništa čitati, manjak vremena, a i u ovoj ''divnoj'' Hrvatskoj nema ni jednog ježenog nastavka knjige koje ja čitam. Kad sam već kod Hrvatske... Ima li tko ideju kako da se maknem odavdje što prije?  Što još mogu reći? Ah da vjera. Odustala sam od vjere u Boga. Mislim ne definitivno, ali eto prolazim tu neku krizu u vezi s tim, a kao što možete pretpostaviti moja ''familia'' nije sretna oko toga tako da kroz sve prolazim sama i nemam se kome obratiti za pomoć. Zapravo nije pitanje Boga, već crkve! Kakve oni gluposti pričaju. Rekli su da je grijeh kada dečko i cura žive pod istim krovom i da je to neoprostivo, a možete oprostit grijehe pedofilima, ubojicama, psihopatima? Di ovaj svijet ide???
Jedino što još mogu reći da me 2014 godina skroz promijenila. Moje stavove, ponašanje, mišljenja, mene. Pitam se kako će tek biti  2015...

Pozz do idućeg posta -A

Pjesma mjeseca: Saša Matić ft. Severina- More tuge
Knjiga mjeseca: Prekretnica- WM. Paul Young
Film mjeseca: Ouija
Citat mjeseca:  Ponekad je tišina previše teška i zna da zaboli više i od najtežih reči. Jer sve ono što ste želeli da kažete ostaje da leži duboko u vama, pritiskajući vas poput najtežeg kamena.

Gubim se...

Kad vas netko pita kako se osjećate koji je vaš odgovor? Moj bude u redu sam ili super sam, a zapravo se osjećam zgaženo. Toliko toga neizrečenog kopka me, uništava me. Gubim se u oluji svojih misli, iznova i iznova. Pokušavam stajati na vlastitim nogama, ali padnem. Svaki put padnem i ne postignem ništa. Zapravo na pitanje kako se osjećaš vjerojatno bih trebala odgovoriti sa ne znam, jer to je istina. NE ZNAM! Pokušavam se pronaći u nečemu, uklopiti se, ali zašto? Zašto se ponašam kao i svi ostali kad nisam kao oni?
Ja... voljela bih da postoji netko s kim mogu otvoreno pričati... Netko tko me može izbaviti iz ovog praznila. Toliko jako sam zaglavila,  no nema nikoga da mi pruži ruku... Ne mogu reći da me u novoj školi mrze, zato što nije tako. Osjećam se prihvaćenom, ali opet nešto fali. Nije li čudno što se u gužvi ljudi osjećam tako usamljeno???

***
Ponekad plačem iz čista mira, no nikom ne dopuštam da to vidi. Jer ja ne puštam ljude unutra, čak ni da zavire iza vrata. Moja vrata su vječno zaključana lokotima. Odbijam ljude od sebe... Možda je to zbog straha da me na kraju ne ostave na cjedilu.... Stvarno se pitam ima li netko u svijetu tko čita ovaj post i suosjeća se. Ima li takvih? Voljela bih da ima, jer onda bi znala da nisam sama.
Znate onaj citat: ''Negdje u svijetu postoji tvoja budućnost''. No ja se pitam ima li budućnosti za mene? Ako je ima, s kim ću je dijeliti ?

***
Već neko vrijeme ne vjerujem da postoji Bog, ali evo sad Ga pitam: Postoji li tamo negdje malo sreće za mene?

Do idućeg posta.
Vaša -A




P.S. Posjetite moj tumblr: http://anytalittlesketchbook.tumblr.com/
Od sljedećeg posta pišem i na engleskom :)


        



Pjesma mjeseca: Ivana Selakov, Bolujem godinama
Knjiga mjeseca: Anna u haljini od krvi, Kendare Blake
Film mjeseca: Lucy
Citat mjeseca:  Jesi li čuo priču o dvije kutijice? Bijelu otvoriš kad si sretan, a crnu kad si tužan.
Znaš što je u objema pisalo? Proći će!

                                                                                 

L. J. Smith - Buđenje (Vampirski dnevnici)

UKRATKO: Popularna knjiga, koju svi hvale me razočarala!

Ne želim ispasti okrutna i slično, sam sam veliki fan Vampirskih Dnevnika, serija je super osmišljena i sve, ali knjiga mi se svidjela nije, no ne znači da nije dobra. Da sam knjigu pročitala prije možda bi imala drugačije mišljenje. Ispostavilo se da su redatelji serije zapravo mnogo bolji u osmišljavanju radnje nego ova spisateljica.  Serija i knjiga imaju veze jedino u glavnoj temi i imenima glavnih likova. Dosta likova iz knjige je u seriji izbačeno. Npr. Meredith i Caroline. Nisam čitala druge nastavke, ali Caroline je jakoo bezobrazna, što u seriji zapravo nije. (Malo na početku)  Također sva su prezimena izmješana i totalno zbunjujuća.
Od svega toga najviše me razočarala Katherine, iskreno više preferiram Katherine iz serije nego iz knjige. U knjizi mi se jednostavno ne sviđa kako je ona općenito prikazana. Njezine osobine, djela, sve. Ja volim Katherine baš zato što je manipulativna, bezobrazna i zločesta. I LOVE BAD KATHERINE!
Najvjerojatnije neću čitati dalje, da samu sebe dodatno ne zbunim i sve.  Ugl.  ne želim reći da je knjiga loša, jer nije, meni se samo nije svidjela.  To je uglavnom to. Ako već neko nije shvatio knjiga i serija su totalno različiti, pa oni koji budu krenuli čitati nemojte se ponadati previše. :)

Pozz do idućeg posta 
-A <3

Ljeto tek je počelo,počelo je ludilo =)

Ona četiri tjedna sad mi se čine taako daleko. Moram priznati da je vrijeme projurilo i sad sam napokon slobodna haha. Već sam si posudila knjige i ubijam se u čitanju. Uskoro premještamo cijelu kuću i dobit ću napokon svoju vlastitu sobu. Još uvijek sam u šoku, ne zamjerite.  Prijateljica mi je rekla jel sam ja to prestala pisati blog i kako dugo toga nisam objavljivala. Pa eto, bila sam pretrpana školom, a inspiracije taako malo :(  Da se mi prebacimo na ljeto. Ove godine možda  idem na more, ništa nije sigurno, iako bi se tako voljela maknuti iz ovog grada, sela zapravo. Mnogi ljudi ne shvaćaju moje veselje. Svi mi kažu šta se toliko veseliš, nije da ideš preko oceana, ideš u Zadar. Npr. mojoj sestri je to ništa. Ona dođe, malo se kupa i ode. Kako ne shvaćam takve ljude, neki ne mogu ići na more, a ti ideš skoro svake godine. Pa ludi, veseli se, uživaj, bacaj se, sunčaj se, roni, jedi sladoled, iskoristi  ljeto, nemoj mi visiti u hladu. Neko bi htio biti na tvom mjestu. Ahhh nikad neću shvatiti takve ljude. ://  Osim mora i svega, ovo ljeto sam odlučila smršaviti. Rekla sam mami da počinjem od prvog ponedjeljka na praznicima i eto me. Jedan savjet: kad ste na dijeti pijte puuno vode, smanjuje apetit :D Također sam si ušparala nešto novaca da si kupim nove role. Jer nekako mi je to zanimljivije od trčanja, a i kako drugi kažu, radi ono što se tebi sviđa, a ne drugima :) Nadam se da ću skinuti barem neke 3-4 kile (inače bi trebala puno više, da bi došla do ideale jel). Osim dijete ovo ljeto ću naravno čitati, kao što sam već gore navela posudila sam neke knjige. Evo liste:

1. Besmrtnici: Mračni plamen, Alyson Noel
2. Pobunjena: Veronica Roth
3. Greška u našim zvijezdama, John Green
4. Smrt od tinte, Cornelia Funke

Da privedem kraju... Nadam se da će ovo ljeto biti zanimljivije od prethodnog, te da će ova kiša prestati padati. (Bože nije ovo London) Nadajmo se skorašnjem postu i da me pukne neka inspiracija.

Do tada pozz 

-A

P.S. Pogledajte Taken ( 96 sati) film ubija u pojam <3

Kraj jednog životnog razdoblja

Bok svima!

Neko vrijeme nisam baš puno objavljivala. Razlog tome je škola. Bliži se kraj 8. razreda i stvarno se treba potruditi imati dobre ocjene kako bi upisali što bolju srednju. Tako da sljedeća 4 tjedna treba se pomučiti, a onda ide odmor. :)

Sve ove godine smatrala sam kako ću se veseliti kada izađem iz ''te'' škole. Veselit ću se jer napuštam svoj razred i osobe koje stvarno nikad ne želim vidjeti. Još uvijek je donekle tako, ali opet čudno je. Sljedeće godine bit ću u totalno novoj sredini, neće biti moje najbolje prijateljice, niti nastavnika koje poznajem. Sve će biti nepoznato. U jednu ruku to je i dobro, nitko ne zna ništa o vama, nema starih ''prijatelja'' da izmišljaju priče o tebi, da te vrijeđaju... No opet taj neki osjećaj napuštanja ekipe s kojom je sve započelo, ajmo reći s kojom je započet moj život, zadaje mi glavobolju. Ono što stvarno znam, iz te škole falti će mi samo dvije osobe. Da dvije. Mali broj naspram tolike škole. Tužno! Ono što mi definitivno neće falti su određeni nastavnici. Ka npr. moja razrednica. Ta žena mene prezire, ne voli me, ne znam kako da se izrazim...
Ona voli djecu koja se stalno javljaju, koja pričaju, ja nisam takva. Ja sam povučena.Što je još luđe prokužila je da razne stvari propuštam zbog svoje izgleda... Prošle godine smo išli na izlet, svi su se kupali u bazenu, ali ja sam mami rekla da ne želim. Nisam htjela ući u kupaći pred svima njima  jer imam problema s težinom, a kad neko spomene težinu moje samopouzdanje padne... Ugl. prešla sam s teme da... Kako imamo svečanu podjelu svjedodžbi na kraju, nešto kao mala matura, svi će doći u onim lijepim haljinama (koje su btw ove sezone sve na isti kalup), a ja ću obući hlače. Svi mi govore kao, jao bit ćeš tamo jedina izdvojena bla bla bla... Jedino ko me podržao da obučem hlače i košulju je moja sestra. Ne shvaćam tu cijelu frku, mislim jel piše negdje pravilo: ,,Moraš obući haljinu.''  No trenutno mi se svi ti problemi haljine, ''prijatelja'' , težine čine jako daleko, ipak pred sobom imam milione ispita i odgovaranja. Samo ovaj tjedan 5 :/

Zadnje što bih rekla je da mi je ova godina možda najnapornija do sada, vjerojatno mi se čini pošto je zadnja.

Uskoro ću  doći ponovno, vesela nadam se, puna energije za početak novog ljeta!
Do tada pozz.

-A

Mojih top 10 najboljih knjiga

U svom hajmo reći kratkom životu pročitala sam sve skupa nekih 70-80 knjiga. Jako je teško izdvojiti najdraže no uspjela sam (nekako :P )

1.Vampirska Akademija
- većina čim čuje vampir, knjiga s vampirima, pomisli 'blju', ali nije tako. Na početku da ,dvoumite se hoćete uopće nastaviti čitati, no radnja zaokupira vašu pažnju, te morate podići novi nastavak. 
Općenito knjiga se sastoji od šest dijelova. U knjizi postoje tri vrste vampira: moroji , dhampiri i strigoji. Ukratko strigoji su loši,a dhampiri uče borbene vještine i sl. kako bi zaštitili moroje. 
14.2.2014 izašao je i film.

2. Pomrčina srca
-perfektna knjiga, već sam pisala 'kritiku' o njoj. 

3.Sjećaš me se
Ovo je moja prva pročitana knjiga. Slučajno sam je pronašla u maminoj polici te mi se svidjela.
Od početka pa do kraja drži vašu pažnju.

4.Tiho, tiho anđele
-ima jakoo puno knjiga o anđelima i osobno znam da je jako teško naći kvalitetnu. Meni je knjiga odlična, dosta sam se smijala, u jednom dijelu i plakala. Ima tri dijela. Čula sam negdje da prave film.  (Ništa 100% ne znam)

5.Istina o Melody Brown
- ovo ne moram ni komentirati, savršena! <3

6.Različita <3

7.Kuća noći
-Ne znam razlog, ali svi misle da je knjiga djetinjasta. Moje prvo mišljenje je bilo takvo. Da budem iskrena prvi dio knjige stvarno je glupav i predvidljiv. Znate ono, djevojka obilježena, dođe u novu školu. Upozna novog dečka, ima u školi jedna krava koja ju mrzi blablabla. Ostali nastavci su mi odlični, pročitala sam do devetog,a ima ih dvanaest. Prvo sam mislila da je spisateljica slučajno napisala vampyr s y , ali ja sam žešće glupa pa nisam skužila da nije :33

8.Warrior Cats
- na samoj naslovnici piše da je knjiga više dječja, ali mislim da djeca ne bi imala pojma o čem se tu radi jer je vrlo komplicirana. Ugl. samo ime govori da se radi o mačkama. Mačke su podijeljene po klanovima i bore se za preživljavanje.  Ima šest nastavaka. Od 1 do 5 ocjena bi bila 5+ :)

9.Kći moje najbolje prijateljice <3

10.Srce od tinte
- ima tri nastavka ja sam pročitala samo dva. Ima predivne opise, knjiga mi je bolja od filma iako film isto volim :$
Preporučujem! 


Još bih dodala samo ovo:
Ja sam veeliki fan vampirskih dnevnika, ali knjiga (prvi dio) me razočarao. Nekako je ''munjena'', radnja predvidljiva. Elena mi se u knjizi ne sviđa, ni malo. Spisateljica ju je napravila kao kravu dok je u seriji OBOŽAVAM. Opis Katherine u knjizi isto njaa, više je volim u seriji (manipulative bitch ) <3
Btw, Elenu ne mogu zamisliti s plavom kosom :/

Pozz do idućeg posta :) 
- A                        

Nema naslova :)

Ne znam kako bih započela ovaj post. Ne znam kako da svoje trenutne misli pretočim na papir. Blokada me sustigla (opet). Često se događa da kad počnem pisati samo misli stanu i ne znam kako dalje. Najčešće zbog toga moji tekstovi ispadnu loši! Što onda napraviti? Pišite što vam padne napamet, pišite bez pravila i pišite jednom za zabavu. Nemojte misliti na taj sastav, na tu priču ili čak knjigu, samo recite prvo što vam padne napamet. Baš ovako kao što i ja radim. Znam kako sam tekst započela, ali stvarno ne znam s čime ću završiti svoju spiku. Također i ne znam o čemu zapravo sada pišem?? U zadnje vrijeme dosta razmišljam. O ciljevima, Bogu, crkvi, svojim ocjenama, ljudima oko sebe, svemu po malo.... i onda u svemu tome zapitam se: ,,Tko sam ja zapravo, koji je moj cilj, tko su mi pravi prijatelji, ponašam li se ja kao i svi ostali, jesam li i ja zapravo samo dvolična sjenka,?? I još mnogo drugih pitanja. Na koje imam zapravo odgovor?  Imam na jedno i mogu zasigurno reći da nisam kao i svi ostali. Ne govorim o dobroti,  govorim o svojim razmišljanjima. Vjerujem da imam različita stajališta o većini stvari. Čak se ponekad ni mišljenje moje najbolje prijateljice ne poklapa s mojim... Sa sigurnošću mogu reći da to nije u cijelosti loše, a ni dobro. To nije ni mana, a ni vrlina. Da, lijepo je imati svoje vlastito mišljenje, ali zar nije ponekad potrebno povući se u stranu i prešutjeti? Možda neki misle da ih šutnja može dovesti u nevolju, isto to  učinit će i vaš jezik. Jednom je potrebno prešutjeti ono što vam je na duši. Sa takvim stavom ne postiže se ništa, znam to jer sam doživjela to. Sada kada pogledam sve bi bilo jednostavnije da sam šutjela samo tu kratku sekundu. Upitala sam sebe zašto nisam šutjela. Šutim već cijeli život , pa mogla sam i tada. No nisam mogla, jednostavno je bilo jače od mene,a i neki su ljudi prevršili svoju mjeru, te sam pukla. Od šutnje svih ovih godina bijes je u meni prevladao i rekla sam što mi je na duši..... I onda opet  sebe uhvatim u razmišljanje te pomislim kako sve sve u samo sekundi sruši, baš  kao domino. Jedna kockica ruši sljedeću i sljedeća sljedeću dok napokon sve ne padne te morate sve iznova graditi... Završila bi post ovim riječima: ,,Ponekad recite što vas tišti, ali ne javnosti. Povjerite se osobi kojoj najviše vjerujete ili čak samo običnom listu papira. Nikad ništa ne radite naglo kao i nepromišljeno... Također, budite ustrajni u svojim ciljevima. Ako trenutno ne znate koji vam je cilj , slijedite svoje srce, nikad mozak. Istina, mozak nam služi za puno toga, ali ne i za vrlo teške odluke... Budite svoji, ne oslanjajte se na nikoga, ama baš na ikoga. Vjerujte uvijek samome sebi i jedino sebi. No ponajviše, nemojte zaboraviti tko ste, nemojte izgubiti sebe, jer ako izgubite sebe jako teško ćete se ponovno pronaći.

-A 

Od prijateljstva do stvarnog mišljenja...

Danas sam napokon shvatila što neki ljudi zapravo misle o meni. Znači cijelo ovo vrijeme su u fazonu:,,Ti si super, ti si cool, sve najbolje mislim o tebi.'' No danas ta izmišljena slika koju su oni postavili je pala. Stvarna mišljenja o meni bila su, citiram: ''Ti nemaš život, ti se ne znaš zabavljati... Samo malo meni je čitanje i rolanje tu i tamo, zabava. Meni nije zabava nabit 20 kila pudera na sebe, navuć dopičnjak i izbacit dekolte te svaki tjedan barit drugog dečka. Curo to nije zabava, to bi po mom bilo 'kurva'. Znate zašto ja nemam život i znate zašto se ja ne znam zabavljati? Zato što živim u mjestu koje je dalje od grada oko 10 km, zato što učim, pazi učim. Po njihovom ja imam vremena učiti zato što živim u predgrađu, po njihovom sam ja štreber. Znate šta takvim osobama treba reći?  Jer ja znam! Da, možda sam štreber, ali taj štreber će u budućnosti biti tvoj šef koji ćete plaćati. (ne doslovno, ma znate na šta mislim)
Poanta svega ovo ga je NE VJERUJTE NIKOME OSIM SAMOME SEBI, jer kada im se samo malo suprostavite , izvrijeđat će vas. Uvijek će biti ljudi koji će vas htjeti povrijediti ili vas pak ismijati, no ostanite na nogama, a ako padnete, ustanite. Jednog dana ćete doći do svog cilja i onda vas riječi poput nemaš život neće uvrijediti zato što ćete imati sve što ste ikada željeli od života. Prvenstveno jer ste bili 'štreberi'.

Ovaj post je kraći, ali ne želim se raspisati jer se ne bih mogla zaustaviti. (da, da i ja znam vrijeđati, haha).

Nevezano, ovaj tjedan sam zaražena pjesmom: 300 čuda od Vanile i Sandre Afrike <3
Zaražena sam i knjigom Kuća noći. Da, da nekom je glupa,al' kad se uživiš nemoš prestati čitati!
Vratila mi se izgubljena inspiracija i ponovno sam započela staru priču.
To je to uglavnom, pozz do idućeg posta. :)

Škola, sestra, proljeće :D

Znate ono, kada ste sretni i samo dan kasnije sve se sruši poput kule od karata samo ako je malo dotakneš?
To vam je moj život u par riječi.
Školu ću hladno zaobići, jer ipak većina vas zna kakve ona probleme stvara. ;(
Znači starija sestra! Ključna riječ 'starija'.  Logično bi bilo da je ona ta koja će pomagati meni sa određenim predmetima, ali nee moja obitelj je uvrnutija nego što se čini, JA pomažem njoj. Zašto? Zato što ženska ne zna pisati sastave, nema pojma engleski, a da vidite tek kako joj njemački ide... Uglavnom, cijeli dan je dosađivala i dosađivala, dok napokon nisam pristala ( uz ostali zadaću i plakate) pomoći joj oko eseja.
Na kraju nam je bilo zakoon, zezale smo se i smijale ko' lude mojim provalama, ostvarila se ona: ,,Svako zlo za neko dobro.''

 Škola ne bi bila škola da je mogu zaobići jel!  Najveća briga ovog tjedna test iz hrvatskog. Ma koliko god ja to učila nikad neću moći predviditi zadatke (ok to niko ne može). Reći ću to onda na ovakav način: Npr. pišete zadaćnicu i nema te blage veze koja će tema biti, ali VI MORATE napisati  nešto. Najčešće se dogodi da od teme koju ste pisali nema ni riječi tako da sva vaša ''vježba'' padne u more. Isto tako je i s ovim testom, ja nisam vidovita da mogu predviditi koje će točno rečenice i pitanja biti tak da... odo da se objesim haha.

Šalu na stranu...
Došel  nam je proljeće, iliti ga proljetni solisticiji. Pošto ja obožavam sunce i proljeće i sve lijepo procvijeta, nije više ništa tmurno, ja ono malo vesela. (malo pod navodnicima, cijeli dan skačem ko luđak po kući, ljudi se pitaju jesam li na lijekovima, ono kao:  ,,E ovaj ne bi da se uvrijediš, al se ti drogiraš?'' hoho da takvi su moji ukućani..)

Nakon svega ovoga, nadam se da ste skužili zašto je prva rečenica tj. druga prekrižena.
Ponekad nije sve savršeno, no male, ali vrijedne stvari mogu vas razveseliti. Pogledajte samo mene, proljeće došlo, kraj godine još malo, također dobijam uskoro i macu (ja volim mace <3 ) i ja sva odjednom sretna. Do jučer sam bila u fazi: Priđi i obrati mi se raspalit ću te šakom...

Pozz do idućeg posta. :D

P.S: https://www.youtube.com/watch?v=fgcNcMn20mM
poslušajte ovu divotu (ak već niste) <3

Pomrčina srca

Godine 1941. četrnaestogodišnja Lina priprema se za umjetničku školu, za svoje prve izlaske s dečkima i za sve što ljeto može ponuditi. Ali jedne noći sovjetska tajna policija nasilno upada u njezin dom odvodeći je skupa s njezinom majkom i mlađim bratom u Sibir. I kad se čini da je sve izgubljeno, Lina se neustrašivo bori za život i u svojim umjetničkim djelima dokumentira sve što proživljavaju. S nevjerojatnom snagom i ne gubeći nadu Lina i njezina obitelj idu u novi dan. No je li to dovoljno da ih održi na životu?




Ovu knjigu pročitala sam  još prošle godine , negdje u 5 mjesecu.
Zašto mi je ona od svih knjiga pala napamet? Jer se sve zadnja 2 mjeseca vrt oko drugog svjetskog rata pa eto.

Moja prva misao o ovoj knjizi je bila: ''Dosadno'' no nakon negdje tri pročitana poglavlja toliko sam se uživila da je nisam ispustila iz ruku  sve do kraja te je pročitala u jednom danu :3
Događa se!  Na knjigu sam se rasplakala mali milion puta, jer uvijek postoji neki događaj zbog kojeg morate plakati (logično lol).  Najdraži lik mi je bila sama Lina jer spisateljica ju nije prikazala kao neku jedinu neustrašivu i šta ja znam. Pokazala ju je onako kako bi svaka četrnaestogodišnjakinja reagirala u takvoj situaciji. Da bila je jaka pred drugima, no kad bi bila sama strah i tuga bi prevladali.
Ne bih otkrivala neke konkretne događaje, jer ako netko bude htio pročitati da bude u neizvijesnosti. Meni se knjiga stvarno svidjela i inače nisam zainteresirana za bilo kakve povijesne knjige, no ovu definitivno stavljam na listu top 10 knjiga.

Toliko od mene pozz do idućeg posta. :))

Vjerovanja, predasude, običaji...

Prije par dana sam slučajno naišla na razna vjerovanja, običaje i sl. pa evo nekih od njih:

Kada se napušta zatvor ne valja se okretati za njim jer ćeš se onda brzo tamo vratiti

Prije nego sto prvi put prespavaš kod nekoga trebaš čarape  staviti pod jastuk i ostaviti noge otkrivene . 
Tada ćeš sanjati osobu za koju ćeš se udati/oženiti.


Kosu ne smiješ prati srijedom jer ćeš brže osijediti.

Ako noću pješke dođes na raskrižje obavezno se prvo prekriži pa onda kreni svojim putem.

Svrab obrva je znak da će te neko osramotiti.

Plik na jeziku je također znak da te neko ogovara.
Ako se tri puta pljune u žar onda će proći.

Ako se dvoje ljudi umiva iz istoga umivaonika posvađat će  se.
Postoji i vjerovanje da će se posvađati i ako koriste isti ručnik.

Ako se dvije osobe različitoga spola u isto vrijeme sagnu i udare glavama postoji mogućnost da se ubrzo zavole.

Ako krava muče poslije ponoći to znaci da smrt dolazi.

Ako se ugrizete za jezik dok jedete to znaci da ste nedavno govorili lazi.

Ako se u kuci ugasi svijeća doći će gosti.


Ako se svijeća ugasi na nekome slavlju onda će se ubrzo desiti nesreća u toj kuci.


Svijeća se nikada ne smije gasiti u kuci nego se to mora uraditi van nje.


Ako koristite istu olovku na testu kao i kada ste vježbali za test olovka će zapamtiti odgovore.


Crna mačka donosi nesreću, ako prijeđe preko puta.

Postoji ih još mnogo, meni su zapravo smiješne, neke čudne, a neke totalno glupe, ako ništa drugo bar se zabaviš dok ih čitaš. Ja jesam :D

To je to od mene, pozz do sljedećeg posta. <3

Uff ti nastavnici!

Znate onaj osjećaj kada nešto radite mjesec dana, punih mjesec dana i u to uložite sve svoje vrijeme, posvećujete se samo tome? Oni koji ne znaju, super vama, oni koji znaju jbg život i sudbina su takvi.
Da se ja vratim na temu. Mjesec dana radim neki umobolesni projekt, iliti video o svom životu. I onda zadnji dan prije nego što ga moram predati, sve se obriše, cijeli moj trud (od mjesec dana) padne u vodu.
Tada vam drugi govore, smiri se bit će sve u redu. Mislim da neće, jednog dana, od te škole svi će završiti na psihijatriji. No naravno kako nastavnicima dokazati da nas bombandiraju em s gradivom em s plakatima, projektima, referatima. Ne kužim potrebu za svime time! ...a kada dođe kraj školske godine, vi imate tako bajne ocjene, samo što ne padnete razred. I onda kad me pitaju kako si to dopustim, dođe mi da se izderem na pola škole. Pa brate mili  nisam si ja to dopustila, već nisam imala vremena od svih zanimljivih stvari koje mi ''pomažu da razvijem mozak i razmišljanje.'' Stvarno ne kužim, pola tog gradiva mi nikad u životu neće trebati.... Sada očekujem da ću sutra dobiti jedinicu preko cijele rubrike, da nema mi pomoći. Najbolje mi je popiti litru kofeina i cijelu noć raditi taj da ne kažem šta  video...  Uglavnom skužili smo da je škola obična glupost iz koje će ti jedno trebati matematika i pravopis. A s općom kulturom neka idu dovraga.
***
Ne vezano za školu, posjetite stranicu: https://www.facebook.com/nasamastaradisvasta <3
Imaju zakon priče, slike, sastave i ostalo.

Pozz, do slijedećeg posta.

Kako početi?

Da, to pitanje je najčešće kada trebamo obaviti zadatak, ili početi pisati, ili se pak nekome ispričati.
Većina nas kaže, citiram: ''Od početka'', ali što ako ne znamo koji je početak? Što ako zablokiramo? Situacija bi postala još gora, zar ne?  Pa, ja najčešće u takvim situacijama preskočim uvod. Ponekad uvod ne znači puno, ponekad je u životu bitnija sredina.  Kao npr. kod knjiga, ako je prolog napisan u budućnosti, kako će te znati o čemu knjiga govori ako ne pročitate onaj dio u sredini?  Upravo to, ta knjiga postaje besmislena, ili u drugom slučaju prijateljstvo postaje besmisleno. Ne znam za vas, ali meni se često dogodi da samo zablokiram u pisanju, počnem sumnjati u sebe, u svoju maštu. No onda se javi taj mali glasić koji mi kaže: Hej trgni se, nije kraj svijeta, to je 'samo' priča, inspiracija će doći s vremenom. Naravno, taj moj glas bude u pravu, inspiracija dođe, samo u čudnim ili da kažem u glupim situacijama. Npr. za ručkom, ili  kad ste na facebook-u, ili kada ugledate sliku koja vam do prije pet minuta bila samo to, slika. Ono što pokušavam reći... Prvo napišite/recite/izradite sredinu, a uvod? Uvod je tu, jako blizu vas i samo čeka kada ćete ga napisati.  Hmm, čudno, ovo je moj prvi post, a nisam se još ni predstavila. Pa nema se puno toga reći. Počela sam pisati blog jer moja stvarnost postaje sve gora i gora. Svi su postali dvolični, čak i neki ljudi kojima sam vjerovala više nego sebi i onda sam shvatila da sam postala ista kao i oni. Sudim ljudima po izgledu, pisanju, pjevanju, čak i učenju. Postala sam prava.... kučka... I  to mi se ne sviđa, ha, kome se sviđa? Mojoj okolini. Netko bi pomislio da govorim kako su oni krivi što više ne razumijem nikoga, što nemam ni trunku osjećaja, bar ne za ljude. Zapravo sam kriva ja. Trebala sam od početka izgraditi veliki zid oko sebe. Možda bi ispalo sve puno bolje. Uglavnom zaključak je da se ne povjeravam više nikom, pa čak ni vlastitim roditeljima ili sestri... Kao što se već moglo i zaključiti obožavam čitati knjige, svi žanrovi su zakon. Knjige su nešto što me odvaja od svijeta, što mi daje odmor i što me usrećuje. Većini ljudi je to čudno jer znate, ako u 21. stoljeću čitate knjigu iz zabave, onda ste samo štreberko! Mrzim takve stavove.
Što još da kažem, volim pisati, obožavam vampirske  dnevnike, slatke male lažljivice i sl.
Mrzim zimu, tada je sve tmurno i ne možete izaći van, a da ne postanete pingvin. :3
Mislim da je to sve što bih mogla reći o sebi, nije da imam najzanimljiviji život na svijetu, ali trudim se poboljšati sebe... I voljela bi da ovaj blog stvarno uspije, jer većina stvari koju započnem ostane ne dovršena, nadam se da se to neće dogoditi i s ovim blogom.

Pozdrav do idućeg posta :)