nedjelja, 18. svibnja 2014.

Kraj jednog životnog razdoblja

Bok svima!

Neko vrijeme nisam baš puno objavljivala. Razlog tome je škola. Bliži se kraj 8. razreda i stvarno se treba potruditi imati dobre ocjene kako bi upisali što bolju srednju. Tako da sljedeća 4 tjedna treba se pomučiti, a onda ide odmor. :)

Sve ove godine smatrala sam kako ću se veseliti kada izađem iz ''te'' škole. Veselit ću se jer napuštam svoj razred i osobe koje stvarno nikad ne želim vidjeti. Još uvijek je donekle tako, ali opet čudno je. Sljedeće godine bit ću u totalno novoj sredini, neće biti moje najbolje prijateljice, niti nastavnika koje poznajem. Sve će biti nepoznato. U jednu ruku to je i dobro, nitko ne zna ništa o vama, nema starih ''prijatelja'' da izmišljaju priče o tebi, da te vrijeđaju... No opet taj neki osjećaj napuštanja ekipe s kojom je sve započelo, ajmo reći s kojom je započet moj život, zadaje mi glavobolju. Ono što stvarno znam, iz te škole falti će mi samo dvije osobe. Da dvije. Mali broj naspram tolike škole. Tužno! Ono što mi definitivno neće falti su određeni nastavnici. Ka npr. moja razrednica. Ta žena mene prezire, ne voli me, ne znam kako da se izrazim...
Ona voli djecu koja se stalno javljaju, koja pričaju, ja nisam takva. Ja sam povučena.Što je još luđe prokužila je da razne stvari propuštam zbog svoje izgleda... Prošle godine smo išli na izlet, svi su se kupali u bazenu, ali ja sam mami rekla da ne želim. Nisam htjela ući u kupaći pred svima njima  jer imam problema s težinom, a kad neko spomene težinu moje samopouzdanje padne... Ugl. prešla sam s teme da... Kako imamo svečanu podjelu svjedodžbi na kraju, nešto kao mala matura, svi će doći u onim lijepim haljinama (koje su btw ove sezone sve na isti kalup), a ja ću obući hlače. Svi mi govore kao, jao bit ćeš tamo jedina izdvojena bla bla bla... Jedino ko me podržao da obučem hlače i košulju je moja sestra. Ne shvaćam tu cijelu frku, mislim jel piše negdje pravilo: ,,Moraš obući haljinu.''  No trenutno mi se svi ti problemi haljine, ''prijatelja'' , težine čine jako daleko, ipak pred sobom imam milione ispita i odgovaranja. Samo ovaj tjedan 5 :/

Zadnje što bih rekla je da mi je ova godina možda najnapornija do sada, vjerojatno mi se čini pošto je zadnja.

Uskoro ću  doći ponovno, vesela nadam se, puna energije za početak novog ljeta!
Do tada pozz.

-A

Nema komentara:

Objavi komentar