ponedjeljak, 27. lipnja 2016.

Kiera Cass:The Selection series (Izbor, Elita i Odabrana)

MOGUĆNOST SPOJLERA!!!!



Kao što većina vas zna škola je napokon završila. Sada se napokon mogu odmarati od gradiva i svih ljudi koji dolaze sa školom. Također i ono najbitnije, napokon mogu čitati.

Na mojem popisu su se ovaj put pronašle knjige Kiere Cass. Malo je reći da me njezina trilogija Izbor oduševila.

***
Za trideset i pet djevojaka, Izbor je životna prilika.
Prilika za bijeg od života koji im je određen u trenutku rođenja i koji se ni na koji način ne može promijeniti. To je nevjerojatna prilika da barem nakratko žive u pravoj palači, u svijetu svjetlucavih haljina, neprocjenjivih dragulja i natječu se za srce naočitog princa Maxona.
Ali za Americu Singer, jednu od Odabranih, Izbor je noćna mora. Mora okrenuti leđa svojoj tajnoj ljubavi i napustiti voljenu obitelj, a sve zbog nagrade koju ne želi. No, tada upoznaje princa Maxona. Malo-pomalo, počinje preispitivati ​​svoje planove i želje… Može li se život o kojem je oduvijek sanjala usporediti s budućnošću kakvu nikad nije zamišljala?
***
Sve tri knjige progutala sam u jednom dahu. Osobno najdraža mi je zadnja knjiga odnosno Odabrana jer America, protagonistkinja ove knjige, napokon izjavljuje ljubav princu Maxonu. Priznajem, u početku nisam navijala za princa, nego Aspena. No, baš kao i Americi, i meni je Maxon osvojio srce u vrlo kratkom roku. Posebno mi se sviđa što se odnos između njih dvoje odvijao sporije, tako mi se knjiga osjećala stvarnom te mi je bilo lakše zamisliti takav svijet kao postojan.
Lik koji na početku nisam voljela bila je svakako Celeste. Sabotirala je skoro svaku djevojku u želji da dobije krunu. Jednom prilikom je Elise, drugoj djevojci Elite, postavila staklo u cipele te čak u šampon podmetnula izbjeljivač. S vremenom Celeste se počela kajati, ispričala se te kako su joj sve djevojke oprostile, tako sam je i ja zavoljela.
Drugi lik koji me nije baš dotakao niti sam se povezala previše s njim je Amerikina majka. Nije ništa učinila krivo i opravdavam njezine odluke da tjera Ameriku u Izbor, ali jednostavno mi nije prikazana dovoljno majčinski. Nisam sigurna znam li joj uopće ime i je li spomenuto u knjizi. Totalno suprotno mišljenje imam o njezinom ocu. Bio je brižan i želio je samo da America bude sretna. Nije ju tjerao u Izbor i rekao je da će prihvatiti bilo kojeg muškarca kojeg Amerika izabere. Kada sam pročitala da je umro srce mi se jednostavno raspuklo. Jako mi je bilo žao što nisam mogla pročitati da ju vlastiti otac vodi do oltara. Opet sam se zapitala zašto pisci uvijek ubiju tako dobre likove?
Lik Maxona hmm.. jednostavno ne znam kako da ga opišem. Mislim da mi je on jedan od najdražih muških likova. Kako bi se reklo pravi je džentlmen. Svaki trenutak koji je imao s Americom bio je prelijep za čitati. Od njihovog prvog susreta do prvog poljupca i priznanja ljubavi. Ponekad me živcirao kada bi petljao s Kriss, a stalno je govorio kako mu se sviđa America. No, naravno nije se mogao osloniti na samo jednu djevojku. Da ga je America odbila, ne bi imao koga izabrati. Tako da opravdavam njegove postupke. Kod njega mi se sviđa što nije ni približno kao svoj otac odnosno kralj Clarkson. Kralj je bio čisto oličenje mržnje i zla dok je Maxon bio nježan, pametan i sposoban upravljati državom. 
Što se tiče Aspena, voljela sam ga kao lika i uvijek sam imala osjećaj da će na kraju završiti s Lucy, jednom od sluškinja Amerike. Drago mi je što je bez obzira na sve, ostao uz Ameriku, a jedan od najdražih dijelova bio mi je kad ju je dopratio do oltara. Bila sam presretna jer su on i America ostali u dobrim odnosima iako joj je bio bivši dečko. Rijetko se viđa da takve osobe ostanu u dobrom odnosu.
Mislim da bih o ovim knjigama mogla pisati satima i ne bih završila. Već duže vrijeme ni jedna me trilogija nije ovako dotaknula tako da svaka čast spisateljici koja se dosjetila ove ideje.
Sam taj svijet iz knjige bio je jako zanimljiv. Spisateljica je u budućnost postavila dio prošlosti kroz kaste. Uvijek postoje oni na vrhu koji imaju sve, a ne daju ništa i oni koji nemaju ništa, a dali bi sve da mogu.
Ideja o Sjevernjacima i Južnjacima. Borbe, opisi te kako je America, jedna ''obična'' petica, uspjela nešto promijeniti i naravno osvojiti Maxonovo srce. 
Najtužniji dio u knjizi bio mi je kad su otkrili Marlee i Cartera te ih nakon toga išibali. Naime, ako bilo koja djevojka iz Izbora petlja s bilo kojim drugim muškarcem, osim sa Maxonom, bit će pogubljena. Maxon je uspio nagovoriti oca da ih ne ubije. Mogla sam jasno osjetiti osjećaje kroz stranice. Suosjećala sam se sa Marlee i bio je to prvi trenutak u kojem sam se rasplakala na knjigu. Sve sam mogla zamisliti jasno pred očima i osjetila sam veliko gađenje prema ljudima koji dopuštaju takvo nešto. Dotaklo me to što je Marlee bila išibana zbog ljubavi, ali izdržala je. Tu se jasno vidi poruka kako ljubav može biti divna, ali u isto vrijeme i bolna. Bila sam jako sretna kada sam čula da je Marlee preživjela te se udala za Cartera.
U zadnjem napadu Južnjaka poginu kralj i kraljica. Kralja mi nimalo nije bilo žao, ali kraljice je. Bila je draga i dobra. Poginula je spašavajući svoga muža te s tim još jednom dokazala koliko je bila požrtvovna.

Knjige Izbor, Elita i Odabrana još dugo će mi ostati u sjećanju i vjerujem da ću ih u budućnosti čitati iznova i iznova. Izbor jest bio namješten, ali ljubav Maxona i Amerike definitivno nije. Takvu ljubav vrijedi doživjeti.

Pozz do idućeg posta..
-A




subota, 2. travnja 2016.

Vratila sam se!

Je li moguće da me nije bilo toliko dugo?? Surfam ja po internetu i sjetim se ovog  starog bloga i kako sam uživala pisati ga, a zašto sam prestala? Kao što znate, ja sam srednjoškolac, tako da slobodnog vremena nema baš puno. Bar dok ljeto ne dođe. Ako ima vremena, onda nema inspiracije. 

Pa što ima novoga kod mene? Iskreno, nije se puno toga promijenilo. I dalje je to stara djevojka koju muči škola i pokušava se izboriti sa svojom različitošću. 
Danas bih voljela pisati o zabavama iliti party-ma. Prvo što bih trebali znati, ja mrzim partije, mrzim klubove, alkohol, cigarete. Draže mi je ostati kući i čitati knjigu ili pogledati film. Žalosno je što su današnji standardi takvi da je super biti pijan, a ako si 'nerd', onda si čudna i nisu ti sve na broju. 
Nemojte me krivo shvatiti, u redu je ponekad izaći s prijateljima ili čak dečkom, ali da se nalivaš svake subote? To je za mene previše. Niti imam živaca, niti bih odvojila svaki vikend po 300+ kuna za trenutnu sreću. Draže mi je uložiti te novce u nešto pametnije... No ne, ja sam u razredu ona freak djevojka koja jedina ne pije i treba me zbog toga objesiti. UH! Još samo dvije godine u ovom 'gradu duhova' i onda mogu bježati na fakultet bilo gdje! Maknuti se od svega i svih poznatih ljudi. 
Kad smo već kod fakulteta.. Imam ideju što bih mogla upisati, no opet toliko me strah toga svega. Nije to mala stvar, biram što ću raditi u budućnosti. Kad se sjetim da sam skoro upisala medicinsku školu, samo zato što su me roditelji tjerali u to. Ja mrzim medicinu i biologija mi je najgori predmet, jednostavno ga ne mogu podnijeti. Sad zamislite da upišem nešto što ne volim. Mrzila bih sebe i svoj život i bila bih nesretna. Neki bi rekli pa to je odlično plaćen posao, ali džabe meni novci kad bih bila tužna i depresivna do kraja života. Ja se vodim po onom citatu: ,,Izaberi posao koji voliš i nećeš morati raditi nikad u životu.'' 
***
Nisam sigurna što će biti dalje s ovim blogom, potrudit ću se pisati recenzije knjiga i ostale postove, no što god bilo, obrisati ga neću. Neka ostane za uspomenu..

Do idućeg posta...
-A