Eto 2015. traje već mjesec i 6 dana, a pretpostavljam da se ništa naročito nije promijenilo. Sve je isto, isti sivi svijet, isti 'sivi' ljudi, ista škola, isti snovi, iste želje... Mogli bi tako nabrajati do sutra.
...no hajdemo ostaviti 2015. trenutno po strani. Pričajmo o 2014. Za mene ta je godina promijenila mnogo toga. Učinila me samouvjerenijom, hrabrijom i više sebičnom. Da, sebičnom. Više ne pričam s ljudima kao nekad, više se nikom ne priklanjam, naučila sam vjerovati samoj sebi. Koliko god 2014. bila tužna, tmurna i kišovita, ona me nekako naučila živjeti. Naučila me da se izborim za svoje ciljeve i da budem upornija. Netko bi rekao da je 2014. bila dosadna, a ja ću vam reći da je bila dosadna na poučan način. Zbog nje svijet gledam drugačijim očima...
Nisam sigurna što onda očekivati od 2015. Novi broj kažu, novi početak, a opet svi smo mi još uvijek zaglavljeni u staroj godini. Želimo vratiti prošlost, trenutke kad smo bili sretni. No surova istina je da ne možemo jer kad bi zapravo se i mogli vratiti nazad u prošlost svi mi bi željeli ostati tamo, proživljavati sve te sretne trenutke iznova. Ali što bi se dogodilo s novima? Ima još toliko sretnih trenutaka, znam to iako se trenutno čini kao da vam se cijeli svijet srušio, no ima ih ...
2015., čudno je zar ne? Izgovoriti je. Vrijeme prolazi sve brže i brže poput vlaka. Pitam se hoće li svijet ikada uspjeti zaustaviti taj vlak i početi gledati, stvarno gledati. Većina nas ima oči, no te oči nas sprječavaju da vidimo bolje.
2015., voljela bih da bude drugačija baš kao i 2014. Nikad se ne zna, možda u ovoj godini postanem mudrija nego što sam sad. Ipak nije bez veze ona poslovica "Vrijeme liječi sve rane"
-A
