Od prijateljstva do stvarnog mišljenja...

Danas sam napokon shvatila što neki ljudi zapravo misle o meni. Znači cijelo ovo vrijeme su u fazonu:,,Ti si super, ti si cool, sve najbolje mislim o tebi.'' No danas ta izmišljena slika koju su oni postavili je pala. Stvarna mišljenja o meni bila su, citiram: ''Ti nemaš život, ti se ne znaš zabavljati... Samo malo meni je čitanje i rolanje tu i tamo, zabava. Meni nije zabava nabit 20 kila pudera na sebe, navuć dopičnjak i izbacit dekolte te svaki tjedan barit drugog dečka. Curo to nije zabava, to bi po mom bilo 'kurva'. Znate zašto ja nemam život i znate zašto se ja ne znam zabavljati? Zato što živim u mjestu koje je dalje od grada oko 10 km, zato što učim, pazi učim. Po njihovom ja imam vremena učiti zato što živim u predgrađu, po njihovom sam ja štreber. Znate šta takvim osobama treba reći?  Jer ja znam! Da, možda sam štreber, ali taj štreber će u budućnosti biti tvoj šef koji ćete plaćati. (ne doslovno, ma znate na šta mislim)
Poanta svega ovo ga je NE VJERUJTE NIKOME OSIM SAMOME SEBI, jer kada im se samo malo suprostavite , izvrijeđat će vas. Uvijek će biti ljudi koji će vas htjeti povrijediti ili vas pak ismijati, no ostanite na nogama, a ako padnete, ustanite. Jednog dana ćete doći do svog cilja i onda vas riječi poput nemaš život neće uvrijediti zato što ćete imati sve što ste ikada željeli od života. Prvenstveno jer ste bili 'štreberi'.

Ovaj post je kraći, ali ne želim se raspisati jer se ne bih mogla zaustaviti. (da, da i ja znam vrijeđati, haha).

Nevezano, ovaj tjedan sam zaražena pjesmom: 300 čuda od Vanile i Sandre Afrike <3
Zaražena sam i knjigom Kuća noći. Da, da nekom je glupa,al' kad se uživiš nemoš prestati čitati!
Vratila mi se izgubljena inspiracija i ponovno sam započela staru priču.
To je to uglavnom, pozz do idućeg posta. :)

Škola, sestra, proljeće :D

Znate ono, kada ste sretni i samo dan kasnije sve se sruši poput kule od karata samo ako je malo dotakneš?
To vam je moj život u par riječi.
Školu ću hladno zaobići, jer ipak većina vas zna kakve ona probleme stvara. ;(
Znači starija sestra! Ključna riječ 'starija'.  Logično bi bilo da je ona ta koja će pomagati meni sa određenim predmetima, ali nee moja obitelj je uvrnutija nego što se čini, JA pomažem njoj. Zašto? Zato što ženska ne zna pisati sastave, nema pojma engleski, a da vidite tek kako joj njemački ide... Uglavnom, cijeli dan je dosađivala i dosađivala, dok napokon nisam pristala ( uz ostali zadaću i plakate) pomoći joj oko eseja.
Na kraju nam je bilo zakoon, zezale smo se i smijale ko' lude mojim provalama, ostvarila se ona: ,,Svako zlo za neko dobro.''

 Škola ne bi bila škola da je mogu zaobići jel!  Najveća briga ovog tjedna test iz hrvatskog. Ma koliko god ja to učila nikad neću moći predviditi zadatke (ok to niko ne može). Reći ću to onda na ovakav način: Npr. pišete zadaćnicu i nema te blage veze koja će tema biti, ali VI MORATE napisati  nešto. Najčešće se dogodi da od teme koju ste pisali nema ni riječi tako da sva vaša ''vježba'' padne u more. Isto tako je i s ovim testom, ja nisam vidovita da mogu predviditi koje će točno rečenice i pitanja biti tak da... odo da se objesim haha.

Šalu na stranu...
Došel  nam je proljeće, iliti ga proljetni solisticiji. Pošto ja obožavam sunce i proljeće i sve lijepo procvijeta, nije više ništa tmurno, ja ono malo vesela. (malo pod navodnicima, cijeli dan skačem ko luđak po kući, ljudi se pitaju jesam li na lijekovima, ono kao:  ,,E ovaj ne bi da se uvrijediš, al se ti drogiraš?'' hoho da takvi su moji ukućani..)

Nakon svega ovoga, nadam se da ste skužili zašto je prva rečenica tj. druga prekrižena.
Ponekad nije sve savršeno, no male, ali vrijedne stvari mogu vas razveseliti. Pogledajte samo mene, proljeće došlo, kraj godine još malo, također dobijam uskoro i macu (ja volim mace <3 ) i ja sva odjednom sretna. Do jučer sam bila u fazi: Priđi i obrati mi se raspalit ću te šakom...

Pozz do idućeg posta. :D

P.S: https://www.youtube.com/watch?v=fgcNcMn20mM
poslušajte ovu divotu (ak već niste) <3

Pomrčina srca

Godine 1941. četrnaestogodišnja Lina priprema se za umjetničku školu, za svoje prve izlaske s dečkima i za sve što ljeto može ponuditi. Ali jedne noći sovjetska tajna policija nasilno upada u njezin dom odvodeći je skupa s njezinom majkom i mlađim bratom u Sibir. I kad se čini da je sve izgubljeno, Lina se neustrašivo bori za život i u svojim umjetničkim djelima dokumentira sve što proživljavaju. S nevjerojatnom snagom i ne gubeći nadu Lina i njezina obitelj idu u novi dan. No je li to dovoljno da ih održi na životu?




Ovu knjigu pročitala sam  još prošle godine , negdje u 5 mjesecu.
Zašto mi je ona od svih knjiga pala napamet? Jer se sve zadnja 2 mjeseca vrt oko drugog svjetskog rata pa eto.

Moja prva misao o ovoj knjizi je bila: ''Dosadno'' no nakon negdje tri pročitana poglavlja toliko sam se uživila da je nisam ispustila iz ruku  sve do kraja te je pročitala u jednom danu :3
Događa se!  Na knjigu sam se rasplakala mali milion puta, jer uvijek postoji neki događaj zbog kojeg morate plakati (logično lol).  Najdraži lik mi je bila sama Lina jer spisateljica ju nije prikazala kao neku jedinu neustrašivu i šta ja znam. Pokazala ju je onako kako bi svaka četrnaestogodišnjakinja reagirala u takvoj situaciji. Da bila je jaka pred drugima, no kad bi bila sama strah i tuga bi prevladali.
Ne bih otkrivala neke konkretne događaje, jer ako netko bude htio pročitati da bude u neizvijesnosti. Meni se knjiga stvarno svidjela i inače nisam zainteresirana za bilo kakve povijesne knjige, no ovu definitivno stavljam na listu top 10 knjiga.

Toliko od mene pozz do idućeg posta. :))