Vjerovanja, predasude, običaji...

Prije par dana sam slučajno naišla na razna vjerovanja, običaje i sl. pa evo nekih od njih:

Kada se napušta zatvor ne valja se okretati za njim jer ćeš se onda brzo tamo vratiti

Prije nego sto prvi put prespavaš kod nekoga trebaš čarape  staviti pod jastuk i ostaviti noge otkrivene . 
Tada ćeš sanjati osobu za koju ćeš se udati/oženiti.


Kosu ne smiješ prati srijedom jer ćeš brže osijediti.

Ako noću pješke dođes na raskrižje obavezno se prvo prekriži pa onda kreni svojim putem.

Svrab obrva je znak da će te neko osramotiti.

Plik na jeziku je također znak da te neko ogovara.
Ako se tri puta pljune u žar onda će proći.

Ako se dvoje ljudi umiva iz istoga umivaonika posvađat će  se.
Postoji i vjerovanje da će se posvađati i ako koriste isti ručnik.

Ako se dvije osobe različitoga spola u isto vrijeme sagnu i udare glavama postoji mogućnost da se ubrzo zavole.

Ako krava muče poslije ponoći to znaci da smrt dolazi.

Ako se ugrizete za jezik dok jedete to znaci da ste nedavno govorili lazi.

Ako se u kuci ugasi svijeća doći će gosti.


Ako se svijeća ugasi na nekome slavlju onda će se ubrzo desiti nesreća u toj kuci.


Svijeća se nikada ne smije gasiti u kuci nego se to mora uraditi van nje.


Ako koristite istu olovku na testu kao i kada ste vježbali za test olovka će zapamtiti odgovore.


Crna mačka donosi nesreću, ako prijeđe preko puta.

Postoji ih još mnogo, meni su zapravo smiješne, neke čudne, a neke totalno glupe, ako ništa drugo bar se zabaviš dok ih čitaš. Ja jesam :D

To je to od mene, pozz do sljedećeg posta. <3

Uff ti nastavnici!

Znate onaj osjećaj kada nešto radite mjesec dana, punih mjesec dana i u to uložite sve svoje vrijeme, posvećujete se samo tome? Oni koji ne znaju, super vama, oni koji znaju jbg život i sudbina su takvi.
Da se ja vratim na temu. Mjesec dana radim neki umobolesni projekt, iliti video o svom životu. I onda zadnji dan prije nego što ga moram predati, sve se obriše, cijeli moj trud (od mjesec dana) padne u vodu.
Tada vam drugi govore, smiri se bit će sve u redu. Mislim da neće, jednog dana, od te škole svi će završiti na psihijatriji. No naravno kako nastavnicima dokazati da nas bombandiraju em s gradivom em s plakatima, projektima, referatima. Ne kužim potrebu za svime time! ...a kada dođe kraj školske godine, vi imate tako bajne ocjene, samo što ne padnete razred. I onda kad me pitaju kako si to dopustim, dođe mi da se izderem na pola škole. Pa brate mili  nisam si ja to dopustila, već nisam imala vremena od svih zanimljivih stvari koje mi ''pomažu da razvijem mozak i razmišljanje.'' Stvarno ne kužim, pola tog gradiva mi nikad u životu neće trebati.... Sada očekujem da ću sutra dobiti jedinicu preko cijele rubrike, da nema mi pomoći. Najbolje mi je popiti litru kofeina i cijelu noć raditi taj da ne kažem šta  video...  Uglavnom skužili smo da je škola obična glupost iz koje će ti jedno trebati matematika i pravopis. A s općom kulturom neka idu dovraga.
***
Ne vezano za školu, posjetite stranicu: https://www.facebook.com/nasamastaradisvasta <3
Imaju zakon priče, slike, sastave i ostalo.

Pozz, do slijedećeg posta.

Kako početi?

Da, to pitanje je najčešće kada trebamo obaviti zadatak, ili početi pisati, ili se pak nekome ispričati.
Većina nas kaže, citiram: ''Od početka'', ali što ako ne znamo koji je početak? Što ako zablokiramo? Situacija bi postala još gora, zar ne?  Pa, ja najčešće u takvim situacijama preskočim uvod. Ponekad uvod ne znači puno, ponekad je u životu bitnija sredina.  Kao npr. kod knjiga, ako je prolog napisan u budućnosti, kako će te znati o čemu knjiga govori ako ne pročitate onaj dio u sredini?  Upravo to, ta knjiga postaje besmislena, ili u drugom slučaju prijateljstvo postaje besmisleno. Ne znam za vas, ali meni se često dogodi da samo zablokiram u pisanju, počnem sumnjati u sebe, u svoju maštu. No onda se javi taj mali glasić koji mi kaže: Hej trgni se, nije kraj svijeta, to je 'samo' priča, inspiracija će doći s vremenom. Naravno, taj moj glas bude u pravu, inspiracija dođe, samo u čudnim ili da kažem u glupim situacijama. Npr. za ručkom, ili  kad ste na facebook-u, ili kada ugledate sliku koja vam do prije pet minuta bila samo to, slika. Ono što pokušavam reći... Prvo napišite/recite/izradite sredinu, a uvod? Uvod je tu, jako blizu vas i samo čeka kada ćete ga napisati.  Hmm, čudno, ovo je moj prvi post, a nisam se još ni predstavila. Pa nema se puno toga reći. Počela sam pisati blog jer moja stvarnost postaje sve gora i gora. Svi su postali dvolični, čak i neki ljudi kojima sam vjerovala više nego sebi i onda sam shvatila da sam postala ista kao i oni. Sudim ljudima po izgledu, pisanju, pjevanju, čak i učenju. Postala sam prava.... kučka... I  to mi se ne sviđa, ha, kome se sviđa? Mojoj okolini. Netko bi pomislio da govorim kako su oni krivi što više ne razumijem nikoga, što nemam ni trunku osjećaja, bar ne za ljude. Zapravo sam kriva ja. Trebala sam od početka izgraditi veliki zid oko sebe. Možda bi ispalo sve puno bolje. Uglavnom zaključak je da se ne povjeravam više nikom, pa čak ni vlastitim roditeljima ili sestri... Kao što se već moglo i zaključiti obožavam čitati knjige, svi žanrovi su zakon. Knjige su nešto što me odvaja od svijeta, što mi daje odmor i što me usrećuje. Većini ljudi je to čudno jer znate, ako u 21. stoljeću čitate knjigu iz zabave, onda ste samo štreberko! Mrzim takve stavove.
Što još da kažem, volim pisati, obožavam vampirske  dnevnike, slatke male lažljivice i sl.
Mrzim zimu, tada je sve tmurno i ne možete izaći van, a da ne postanete pingvin. :3
Mislim da je to sve što bih mogla reći o sebi, nije da imam najzanimljiviji život na svijetu, ali trudim se poboljšati sebe... I voljela bi da ovaj blog stvarno uspije, jer većina stvari koju započnem ostane ne dovršena, nadam se da se to neće dogoditi i s ovim blogom.

Pozdrav do idućeg posta :)